Autor miješa blagi psihodelični supstrat sa kantri začinima, kulira vokalom koji zvuči bolje nego na prethodnih nekoliko albuma, hipnotizira gitarama koje zvuče podjednako perfektno kao na bilo kom od njegovih ranijih izdanja, te poentira unedogled - praktično od početka pa do kraja numere, uz pomenuti, kratki predah. O čemu tačno govorimo? Možda o odgađajućem, vantjelesnom klimaksu bez adrenalinskih (s)udara, možda o blaženstvu muzike koja ne bismo željeli da prestane...

Kurt je itekako ponosan, u intervjuu za NME nazvao je savršenim album koji izlazi na vidjelo tačno za mjesec dana. Po prvom singlu sa (watch my moves) , kako glasi naslov dolazećeg LP-ja, vidi se da je u pravu kada kaže da je snimio dovoljno dobrih pjesama i izabrao samo one najbolje. Jer “Like Exploding Stones” mogla bi biti i jedna od boljih pjesama godine, inače načete s nekoliko izvanrednih rok albuma, ali i godine koja obećava još puno “perfekcije”, kao što (možemo da) čujemo.