SINGL SEDMICE: Bruce Springsteen – Hello Sunshine

26 april 2019
Author :  

Klizeći kontinuirano kroz diskografiju Bruce Springsteena, decenijama je dominantna bila čemerna atmosfera i neke od njegovih (a tu su u pitanju desetine) najprepoznatljivijih pjesama su taj osjećaj nepripadanja, ljutnje, tuge i razočaranja, nevjerice i bespomoćnosti olako prenosile na svakog slušaoca koji je posvećeno obraćao pažnju na njegov rad. Mali čovjek sa svim svojim velikim problemima (neshvaćen po svim tačkama uobičajenosti na relacijama: posao, kuća, žena koju voli, otac koji nije tu, država koja ne vodi računa o svom narodu), njegov lirski mali čovjek, ali samo u odnosu na ostatak svijeta, a zapravo velik u svom mikrosvemiru u kome razmišlja o pravim vrijednostima, zajedno sa svojim autorom je došao do sedamdesete zime svog života i odjednom želi da zaustavi proljeće.

Autor je, uprkos depresiji s kojom se borio, a o čemu je pisao u svojoj autobiografiji „Born to run“, na pragu sedamdesetog rođendana zapravo ostvaren čovjek koji ima dovoljno razloga da bude srećan. Materijalno osiguran, ima priliku da uživa u porodičnom životu, sa svojom djecom i suprugom, i da u potpunosti ostavi „malog čovjeka“ da se drugi njime bave. Ali njegov lirski glasnogovornik je živ i umoran jednako koliko i on sam. Bez obzira što „Hello Sunshine“ ima u sebi dozu optimizma, jasno je da počiva na svim onih postulatima njegove rane poetike, u ovom slučaju ih suprotstavljajući želji za stabilnošću, smirenjem, spokojstvom, a u isto vrijeme se ne odričući sebe nekadašnjeg. Njegov novi singl, prvi nakon pet godina čekanja novog albuma, odgovorio je na žudnju fanova za pravim Springsteenom, ali je u isto vrijeme i stavio do znanja da se priča uozbiljila, da više nemamo buntovnika, nego čovjeka iscrpljenog koji je dobio sve bitke koje su se mogle dobiti, a pobjeda je promijenila agregatno stanje. On je sam sa sobom, ne kliče u ime svoje generacije i njihovih nasljednika.

Dozivajući sjećanja, budi brustalgiju i to je dovoljno da budemo zadovoljni. Ovo nije najava nove „Nebraske“, ali je ogledalo jedne zrelosti i intimnosti koju nam Springsteen nesebično poklanja. Muzički je prečišćena do te mjere da melanholija nosi najčistiju košulju svoje obazrivosti. Umjesto pucketanja koje bi nas dočekalo da je ova pjesma snimljena na ploči četrdeset godina ranije, imamo pomalo 'tuponjavo' zveckanje iz pozadine, a atmosfera kao da je svedena na jednu prepoznatljivu dirku i liniju ritma oko koje se podiže zvučna magla kroz koju se može sve vidjeti. Ta muzička predstava ima dozu svečanosti, odmjerenosti, nekako je dostojanstveno smirena, i upravo takva u stanju je da unese nemir.

Čega je Springsteenovom junaku bilo dovoljno, toga je i njemu samom bilo dovoljno. „Cipele skitaljke“ je usidrio na neko vrijeme u jednom od najpoznatijih pozorišta na svijetu, pa koliko god pokušavali da odvojimo junaka od autora, čini se da su jedno više nego ikada. I slomljenog srca i boli, i toga mu je bilo dosta, a strah od samoće je nešto što se ne bira. Pretpostavka da će svoje 'skitaljke' još jednom dovesti do Evrope samo što nije postala činjenica. To je, na neki način, i metaforika spota (ne zvaničnog, ali bolji je nego mnogi zvanični spotovi) u kome je fokus na kretanju naprijed dok se gleda u retrovizor. Novi album „Western Stars“ će, sve su prilike, biti jedan od onih koji će nam s godinama postajati sve draži, i zato mu se uz ovaj singl, koji nikoga nije razočarao, radujemo beskrajno.

Dragana Erjavšek

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio