SINGL SEDMICE: Seine - Nebo

02 april 2019
Author :  

Bubanj i zaglušujuća i upozoravajuća gitarska dobrodošlica na pragu koračnice uvode u nešto sumorno, a čim asocira na ritam koračanja, možemo naslutiti problematiku mase. Ta masa, to može biti bilo ko od lirskih i ne baš lirskih nas, to su svi koji se plaše nepoznatog, koji u strahopoštovanju prebacuju odgovornost s one strane 'kutije', i drže se jedni drugih iz potrebe. Novi singl dvojca Seine „Nebo“ nije samo tek neka nova epizoda nenapisane sage o strahu, zatucanosti i neznanju, iako nam je motivacija poznata; ovdje imamo prst uperen prema nečemu što je iznad nas dok su nam kosti duboko u 'komforu' tvrdog tla, urođene spontanosti kojom se uvijek pridržavamo za plotove, dok se pokrivamo po glavama gospodareći zidovima, zadovoljno, jer smo se sakrili od nevidljivih neprijatelja naše svjesnosti, ali muzički toliko slikovito da ostavi bez daha prije nego smo uopšte stigli da udahnemo.

Ima neke jezivosti u načinu na koji se zvučna magla najprije spušta lelujavo, da bi u dodiru s opipljivim, u kontaktu s 'glavama' počelo koprcanje, alegorijska bitka u kojoj će saznajnost opet biti savladana od strane učaurenosti i samodovoljnosti. Metaforika zvučnog sloja je ovdje dala gotovo filmski snažnu sliku odrvenjenih misli neotvorenih za utiske spolja. Lirski minimalizam, u čijem središtu su samo (i to kakve!) poente, bez razrađivanja motivacionih impulsa, svakoj izrečenosti daje snagu aksioma, onih istinitosti, konstanti koje se nikada neće restruktuirati. Mijenjanje tačke gledišta, to kretanje od izjednačavanja s kolektivom, pa izdvajanja, neće ostaviti prostor optimizmu, jer snaga mase, tradicionalne inertnosti i obavezivosti ne ostavljaju prostor za prevlast individualizma. Ovo su samo neke od osobenosti ove pjesme koje su je učinile tako snažnom, sve preko toga bi se razvilo u previše priče u trenutku kad imamo "Nebo" koje govori samo za sebe.

Ne možemo (i ne želimo, prije svega) zanemariti ni video uradak koji potpisuje Marina Uzelac. Animirani film u čijem su središtu mali glineni graditelji u svom malom (pješčanom) svijetu fokusiranom na preživljavanje i zatvaranje u grobnice. Grobnice kao mjesto u kome će zatvoriti život, a kasnije i zapečatiti ga sopstvenom smrću. U takvom poretku najviše pulsa ima vjetar, protok vremena, a optimistično cijepanje svoda u završnici, nakon kog ostaje crnilo, to nije pravo 'ništa', nego samo projekcija onoga što pojedinac naklonjen primitivizmu želi da vidi.

Nama je dovoljno da imamo jedan od singlova godine već sada.

  

128 Views
Urednik

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio