Da ima stila, kao što ga nema generalno, ovakvi bi se hitovi puštali po svadbama, uz prijeko potrebu dozu ironije glede stihova. “This Life” je neodoljiva, lepršava pop pjesma, najvedrija i vjerovatno najzaraznija na četvrtom albumu grupe Vampire Weekend - jednom od albuma godine ako pitate potpisnika ovih redova. Moram priznati da prvih nekoliko singlova sa “Father of the Bride” nisu pretjerano okupirali pažnju u mom slučaju, nije se dalo naslutiti koliko je novi CD kompaktna i kvalitetom ujednačena, a takođe i raznovrsna cjelina. Izdvojene, možda se pojedine vinjete ne bi proslavile, ali barem trećina (od punih 18 numera) izvanredno divane i drže se same po sebi i za sebe. Ako me pitate kako zamišljam “Pjesmu od million dolara”, zamišljam je ovako, i na još million načina, ali jedan od najbitnijih uslova koji bi trebalo da ispuni jeste da ona može, da (pod)svjesno traži da se vrti neprestano – da je se ne možemo naslušati.

Neka nedeljna, nesinematična jutra ištu orkestrirane pop pjesme čiji žanrovski sinemaskop u sebi sažima široke predjele, u ovom slučaju američke prerije, budeći nas poletno i postepeno dovodeći u stanje povišene emocije. Drugi Springstinov singl sa albuma “Western Stars” koji će, kako je krenulo, zaista biti nešto posebno, upravo takva je pjesma, raskošne Džimi Veb imaginacije i Brusove potpuno neočekivane Roj Orbison interpretacije. Brojne su asocijacije: u refrenu, vjerovali ili ne, Gazdin glas potpisniku ovih redova zaliči na Eni Lenoks (sic!), a proširen vokalni i emocionalni registar podržan bogatom, ali ne pompeznom orkestracijom, kao i čarobnim ženskim vokalima, vodi do emotivne kulminacije u refrenu kakvu Brus nikada nije imao. Ne na ovaj način, daleko od toga da mnoge njegove pjesme nisu dirljive… U tom smislu “There Goes My Miracle” hrabar je iskorak jednog od omiljenih američkih trubadura, ogromno iznenađenje za “okorjele” fanove, a dašak, bolje reći povjetarac dobrodošle promjene u poetici autora koji se tokom svih ovih godina rijetko mijenjao. A u dubini duše to je taj isti, “dobri, stari” Brus, u pitanju su samo formalne, stilske inovacije.

Nostalgična numera o nekadašnjoj ljubavi koja će uvijek imati posebno mjesto u srcu, drugi je singl sa dolazećeg, sva je prilika dražesnog trećeg albuma novozelandske kantautorke Oldus Harding. Štaviše, “Fixture Picture” je prekrasno otvaranje albuma “Designer”, pop pjesma koju je "umjetnica rijetkog kalibra" (kako je s punim pravom promoviše izdavačka kuća 4AD) dizajnirala u saradnji sa Džonom Perišom, producentom koji je najpoznatiji po čestoj kreativnoj kolaboraciji sa Pi Džej Harvi, uključujući kultni  koautorski projekat “Dance Hall at Louse Point”. Ovdje svjedočimo o nečem sasvim suprotnom od te ogoljene, sirove emocionalnosti i iste takve produkcije – o melodičnim, filigranskim lirskim formama čija je osnova akustični zvuk, a preovlađujuća osjećanja su nježna, delikatna i uzvišena. Ta su osjećanja i svojstva ojačana impozantnim vokalnim sposobnostima gđice Harding, čiji je široki spektar demonstrirala na prethodnom albumu “Party”(takođe u produkciji Periša), ali prije svega ljepotom i ljupkošću interpretacije jedne od ekspresivnijih i (naj)emotivnijih pjevačica danas.

“Svijet pripada odmetnicima i umjetnicima”, citat je iz filma “Crni anđeo”, baziranog na stvarnim događajima koji su uznemirili Argentinu početkom sedamdestih godina kada je serijski ubica sa naslovnim nadimkom (i licem nevinašceta) optužen za 11 ubistava i desetine pljačkaških pohoda, te niz drugih krivičnih djela. Zločinac Karlos Robledo Puč još uvijek je živ i iza rešetaka, gdje će čučati do kraja života, a njegova zastrašujuća i istovremeno zapanjujuća biografija samo je ovlašno poslužila reditelju Luisu Ortegi za snimanje izuzetno stilizovanog, vješto realizovanog i izvrsno glumljenog ostvarenja koji je publika nedavno mogla vidjeti na FEST-u, kako u Beogradu tako i u Budvi.

Ovim filmom Ortega se pridružuje već afirmisanim, vodećim argentinskim autorima poput Huana Hoze Kampanele, Damijana Šifrona, Pabla Trapera i Lukrecije Martel čije smo filmove, osim potonje rediteljke (njeni su neponovljivi art filmovi imali projekcije na Festivalu autorskog filma), upoznali upravo na filmskom festivalu u Beogradu, a domaća publika je posebnu naklonost iskazala prema Oskarom nagrađenom filmu “Tajna je u njihovim očima” i kultnom omnibusu “Divlje priče”, takođe nominovanom za Oskara. Novi talas argentinskog filma iznjedrio je, tačnije široj javnosti približio stvaralaštvo iskusnog glumca Rikarda Darina, koji je ostvario izvanredne uloge u oba pomenuta naslova, ali i u pomaknutom i potresnom Traperovom filmu “Lešinar” (Carancho). Kad već tražimo poveznice, pomenimo da su “Divlje priče” (Wild Tales) producirali Pedro i Augustin Almodovar, baš kao i aktuelni “Crni anđeo”(El Angel), koji se trenutno prikazuje u kinima Crne Gore i Srbije.

47. FEST biće svečano otvoren 22. marta filmom „Miljenica“ (The Favourite) Jorgosa Lantimosa, koji ima čak deset oskarovskih nominacija, a do 3. marta u Beogradu će među čak 125 naslova biti premijerno prikazani i mnogi drugi kandidati za prestižna priznanja Američke i Britanske akademije: „Čovjek iz sjenke“ (Vice), „Hladni rat“, „Zelena knjiga“, „Žena“, „Dogmen“, „Šapat ulice (If Beale Street Could Talk), „Stanlio i Olio“, animirani „Mirai“,„Divni dječak“, „Kapernaum“.

Potonji film, u režiji libanske rediteljke Nadin Labaki, naći će se u nikad jačoj selekciji glavnog takmičarskog programa, pored filma miljenika beogradske publike Rejfa Fajnsa o Rudolfu Nurejevu, naslovljenog „Bijela vrana“, novih djela uglednih francuskih režisera Fransoa Ozona i Olivijea Asajesa („Milošću božjom“ i „Dvostruki životi“ sa Žilijet Binoš), vodećeg argentinskog autora Pabla Trapera („Spokoj“), sjajnog ruskog reditelja Jurija Bikova čiji su prethodni (izvrsni) filmovi bili na Festu (novi nosi naziv „Fabrika“), australijskog hita „Hotel Mumbaj“ sa Dev Patelom, hrvatske komedije „Osmi povjerenik“ sa Ivom Gregurevićem...

Strand of Oaks udruženi sa članovima My Morning Jacket snimili su singl “Weird Ways”, ali i cijeli zajednički album, koji će se dopasti fanovima, kao i ovlašnim poštovaocima i jedne i druge grupe

Timotija Šovaltera, frontmena benda Strand of Oaks, koji je kao što vidimo njegov autorski projekat u kome mijenja muzičare koji ga prate na introspektivnom rokenrol putovanju, upoznali smo prošlog ljeta na Sea Rock festivalu, kada je premijerno nastupio u ovom dijelu svijeta. Oduševio nas je neposrednošću i komunikativnošću, načinom na koji se povezao sa publikom i sve ih, tačnije sve nas zaveo svojom više no iskrenom, veoma seksipilnom muzikom. Koncert filadelfijskog benda bio je, po opštem mišljenju, emotivni klimaks prošlogodišnjeg kotorskog festivala na kome su se pokazali erotički potencijali rok muzike u punom sjaju.

Strana 5 od 15

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio