Ima nešto u načinu na koji Luce iznese tužnu pjesmu, a da nikoga ne ostavi tužnim do kraja. Uvijek je na pola puta do osmijeha i ostavljanja da okolnosti odrade svoje, a da ona ne staje na tim „kretanjima“ na put. To je potpuna stopljenost nje kao autorke, nje kao interpretatorke i nje kao lirske junakinje sopstvenih pjesama. U tom smislu njena ubjedljivost je potpuno neupitna, ona ne dozvoljava dvojbe, uvijek bi svaka opjevana/ispjevana priča mogla biti baš njena.

Način na koji zagrebački bend ESC Life održava aktuelnim svoj album iz, sad već davne, 2015. godine, najmanje djeluje kao namjera da se skrenu pitanja o novom albumu, iako to jeste prva misao koja se nametne. Čini se da je svaka od pjesama negdje oživljavala i postajala centralnom pjesmom određenog perioda, što u konačnici govori o albumu više nego da je ostao zarobljen u okvirima jedne diskografske godine.

Tako se pjesma “Hero of the decade” prije godinu dana pojavila u rearanžiranoj verziji, a nekoliko dana unazad je iz jedne audiovizuelne radionice izašao i spot.

Lars fon Trir, enfant terrible svjetske kinematografije, za svoj novi film tvrdi da je najnemilosrdniji i najbrutalniji do sada! Vidjećemo koliko ima krvi na površini i metafizike u dubini već večeras, tj. pogledaće srećnici na premijeri u Kanu, ali izvan konkurencije za prestižne nagrade, a mi ostali sačekaćemo da Met Dilon (kakvog nikada ranije nismo gledali - serijski ubica bez grama savjesti), Bruno Ganc, Uma Turman i ostatak ekipe stigne u bioskope u blizini, ili makar festivale unutar regiona…Čini nam se da šokantnosti ima u izobilju, ali da li je samo sebi svrha ili pak gradivni elemenat antologijskog filma, poput recimo "Antihrista", saznaćemo u skorije vrijeme... P.S. (15.05.) Preko stotinu gledalaca, kako javljaju ugledni francuski i britanski mediji, napustilo je premijeru filma "The House That Jack Built"... izgleda da se zaista radi o najnasilnijem i najkrvavijem ostvarenju kontroverznog, ingenioznog danskog reditelja.

Džafar Panahi nastavlja svoju misiju, uprkos zabrani izlaska iz Irana, ali i zabrani pisanja scenarija i snimanja zbog navodne propagande protiv aktuelnog režima u svojoj zemlji (tačnije dokumentovanja demontracija povodom predsjedničkih izbora 2009) ; nastavlja da iznenađuje sa igranim filmovima, i to kakvim - metafilmovima! Takvim se čini i ovo poslednje ostvarenje, koje dobija dobre kritike u Kanu, čije su junakinje tri iranske glumice koje igraju same sebe. “Three Faces” su očito eksplicitnija kritika iranskog društva od prethodnog, fascinantnog (meta) filma “Taksi Teheran”, ako je suditi po prikazanim kadrovima i nagovještenim scenama iz duhovitog trejlera. Neki kritičari ukazuju na uticaj Kjarostamija sa kojim je svojevremeno snimio malo remek- djelo "Krvavo zlato", takođe insajderski prikaz raslojenog iranskog društva.

Najveći hit protekle sedmice, i pjesma koja je pobudila najviše pažnje u alternativnim kružocima, ako zanemarimo niz Artic Monkeys songova s novog albuma, jest ova neodoljiva pop pizdarija Pips, Chips & Videlocips, već duže vrijeme jednog od najbitnijih rock bendova Hrvatske.

Već godinama čekamo njihov novi album, koji će – jednoga dana- vjerovatno biti zbir kvalitetom izjednačenih pjesama kojima s vremena na vrijeme obraduju fanove, ali istovremeno pomiču granice indie rocka, prelazeći iz alternative u besprizorno carstvo mainstream muzike.

“Lijepa si…i seksi poput neke stare drolje

Tvoja mama…tvoja mama to radi puno bolje”

Boris Bele, nekadašnji frontmen benda Buldožer, ima novi bend, zove se Duhovi, a pored žive legende ex YU rock muzike kojem ovo  novo “novo vrijeme” očito nije otupilo oštricu stihova, tu su i Luka Vehar na solo gitari, basista Miklavž Ašič i bubnjar Žiga Kožar. Za one manje upućene, to su redom iskusni i izvrsni muzičari iz Slovenije.

U najavi za mediji kaže se da su osnova njihovog novog, u stvari debi albuma koji će se pojaviti ovog mjeseca, bazični žanrovi: Blues, R’n’B-u i Rock&Roll.

Izdvojeni stihovi su sama srž poetike prvog singla sa albuma (sa ukupno deset pjesama) indikativnog imena “Dobri duhovi prošlosti". Pravi, sladostrasni primjerak teksta jednog od najžešćih rock satiričara bivše Jugoslavije koji je svojim perom satirao i humorom obavijao i erotske i političke teme, ne štedeći ni druge ni sebe. Niti sopstveni, pokazalo se nepresušni, talenat.

71. Kanski festival otvoriće novi film iranskog reditelja Ašgara Farhadija, nagrađenog Oskarom za film “Nader i Simin se razvode” koji je snimio na njegovom maternjem persijskom jeziku, na kom je snimio i sve prethodne, izuzev (takođe izuzetnog) filma “Prošlost” na francuskom jeziku.

“Everybody Knows” je internacionalni naziv za ostvarenje koje je u cijelosti snimljeno na španskom jeziku, sa slavnim glumačkim i bračnim parom Penelope Kruz i Havijer Bardem u vodećim ulogama, a govori o ženi koja se s mužem Argentincem i djecom vraća u rodno mjesto nadomak Madrida, gdje mnoge porodične tajne bivaju (raz)otkrivene…

Strana 6 od 68

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio