Šta nismo uradili u prvih godinu dana na Stereo Artu?

Nismo dozvolili sebi da objavljujemo tekstove u koje ne vjerujemo i uz koje ne bismo stali u bilo kom trenutku. Pisali smo za svoju dušu, takoreći, i za duše koje znaju da cijene. Kvalitet je uvijek bio iznad želje za omasovljavanjem publike po svaku cijenu, birali smo teme i riječi, birali smo načine i birali smo vrijeme. Kvalitetno i korisno utrošeno vrijeme, vjerujemo, i za pisanje, i za čitanje.

Sa nama je, rame uz rame, sve vrijeme bio i Srđan Strajnić, jedno od najinteresantnijih i najproduktivnijih muzičkih pera Balkana, i srećni smo što u redakciji imamo takvog znalca, koji muziku prije svega osjeća, pa tek onda rastavlja na proste činioce, kao i Olju Knežević, tako darovitu, šarmantnu i pasioniranu spisateljicu koja nas je upoznala sa mnogim zanimljivim piscima iz regiona čije smo tekstove objavili.

Planova imamo. Jedan od njih je da i dalje pišemo iskreno i još kvalitetnije. Svakako češće. Da uskoro proširimo i ekipu koja radi na tekstovima (evo prilike da pozovemo buduće saradnike da nam se jave). Da, svaki put, u svakom tekstu – iako je to tako teško i oduzima vrijeme - damo sve od sebe. To rade mali internet portali. Mali po budžetu, ako ga uopšte imaju, ali značajni po dobroj volji i ukradenom vremenu od svakodnevnice. To radimo svi mi, i ovde nepomenuti saradnici (kojima se takođe zahvaljujemo) i vi, naši uvaženi čitaoci, jer duboko vjerujemo da svijetu nedostaje kritičkog promišljanja, odvajanja “žita od kukolja”, prostora za isticanje umijeća, truda i talenta mladih stvaralaca, a što se posebno odnosi na hvale vrijednu nezavisnu muzičku scenu regije, o kojoj rijetko kad možete čitati na portalima za masovnu upotrebu…

U tom smislu Stereo Art Magazin je donkihotovski poduhvat, prije pitanje potrebe nego bilo čega drugog. Stoga, poželimo jedni drugima da istrajemo, da se potrudimo još jače pa da uživamo još više u ljepotama Muzike, da se posvetimo u većoj mjeri Filmu kao umjetničkoj kategoriji, kritičkom iščitavanju Književnosti, a po mogućnosti i likovne umjetnosti. Konstruktivne kritike nedostaje u svim segmentima našeg društva da bi zajednica bilo bolja, prije svega kulturnija, a tome bi valjda trebalo stremiti i za to se valja (iz)boriti svim dozvoljenim sredstvima. Naše je pero, zaoštreno, i izgovorena riječ.

Čiju snagu nipošto ne bi trebalo potcjenjivati.