NA PRVO SLUŠANJE: Benjd – Breskve

15 april 2018
Author :  

Breskve početkom aprila su svakako rijetkost, u metaforičko-metafizičkom smislu i bukvalno. Zato je lijepo gledati kako se indiskretno provlači fotografija na kojoj je jedna i po breskva po svim društvenim mrežama. Slika koja slavi toplotu nekih dana koji nailaze, naravno, i slika iza koje ni ne pokušava da se sakrije jedna od najzanimljivijih pjesama u ovom postsmrzavajućem periodu.

Kad pjesma počne iznenada, to slušaocu ne ostavlja prostor za predemociju, za bilo kakvo očekivanje, pogotovo kad se radi o izvođaču kog prvi put sluša. Melodija u pozadini je razigrana poput nekog umornog plesača koji je ostavio omiljenu tačku za kraj nastupa, a glas koji zvuči kao da je na pola puta između plača i smijanja u simboličkom smislu pojačava utisak međuprostora u kome lirski čovjek sjedi i jede breskvu. Blokiran je okolnostima u kojima se očekuje od njega nešto što ne može dati, blokiran u smislu potpunog odsustva očekivane reakcije, s koje god ona strane došla. Sjećanja su ignorisanje svega što je sada, sjećanja su uglavnom teret, ali ponekad i izlaz sa dvoje vrata, jedna za ulazak, druga za nešto drugo. “Breskve” je ritmički prijatna pjesma, raslojava se diskretno u bubnjarskim prelazima, a gitara dominira na dva plana, sladunjavo je na neki pop način i pomalo stisnuta kao da sve vrijeme slušamo uvod u neku pjesmu koja će se raspšiti i zaprašiti nas u refrenu, što se ne događa. Taj uvod je onaj koji nam (NE) fali na početku, no ne ulazi se u neku razradu tamo gdje smo je očekivali. A zapravo je taj efekat iznevjerenih očekivanja ono što nam ovu pjesmu na prvom slušanju upiše u krvotok i ne dozvoljava nam da je izbacimo iz glave.

Ovaj maksi singl ima i još jednu bonus pjesmu, baladu (već druga odrednica koja zvuči kao da je iz nekog drugog vremena u istoj rečenici) „Rođendan“, u kojoj je pozadina nježna i neupadljiva, pomalo klizi kroz sopstvenu tužnost, a zapravo se dodvorava vokalu koji ovog puta zaista simulira ivicu plača, pa je već jasno da je to neka osobenost koja će u svakoj od budućih pjesama (a nadam se da će ih biti) funkcionisati kao karakterističan znak prepoznavanja ovog muzičara/autora/cijelog benda u jednoj osobi. „Rođendan“ je samo povod za jednu (pred)igru, to je pjesma sticaja okolnosti, momenat kad povod otvara neotvorene kutije s emocijama ili prostim instinktima koji vuku jednu osobu drugoj.

Ovaj mini projekat osvježava aktuelnu diskografsku godinu svojim ljuljanjem između smrtno ozbiljnog i blago provocirajućeg, te jednostavnošću kojom su stanja uma, anksioznosti, treperenja iznutra, intenzivnog razmišljanja i čekanja svedena na proste okolnosti i proste radnje. Izuzetan pjesnički pristup prije svega, pa tek onda i muzički. Ta muzika u pozadini, to su članovi beogradskog benda Went. Taj čovjek sam protiv svih je izabrao da ga potpisujemo samo kao Benjd. Ovo mu je prvi pokušaj s prednje strane mikrofona, iako je u muzici kao promoter već dugi niz godina. Nadamo se da njegovo mini izdanje koje, uz svu muku, nikako ne mogu da uklopim u neki konkretan žanr (od emotivno-mačoističkog popa do minimalističkog punka mogu da izmišljam i smišljam, i da na kraju nigdje ne budem sigurna), neće ostati usamljeni pokušaj da se izvuče iz stvaralačke sobe.

228 Views
Dragana Erjavšek

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio