“Kako ćemo ići naprijed ako nam koraci uvijek bježe na svoje strane/u trci ljubavi nema nade, nema pravde/uvijek svađe, pokaži lice/daj mi, daaaaaj...”, glasi jedna od strofa, ako smo dobro poslušali i zapamtili, nakon čega slijedi senzualna ekstenzija jednog jedinog stiha “Daj mi da te poljuuuuuuuubim”.... Ali Ljubav se, u svim svojim začudnostima i kontradikcijama, preliva poput vrcanog meda u tom mikro refrenu, otpjevanim ništa manje nego medenim falsetom Izabel(e).
Decentno aranžirana duvačka i gudačka sekcija (violončelo, trombon, truba) dolazi do punog izražaja upravo u refrenu, u vrsnoj produkciji Tonija Tkaleca. Muziku potpisuje Mate Ponjavić, (Svemirko, Fire in Cairo...), a pošto je konkretna saradnja tako uspjela pretpostavljamo da će biti još zajedničkih pjesama. Oslušnite, i obratite pažnju jer to “Poljubac” zaista zaslužuje.